Queer Zagreb


News

Queer Zagreb Sezona u suradnji s Francuskim institutom najavljuje film „Ljeto“ 26. travnja u 18:30 sati te 27. travnja u 20:30 sati u dvorani Müller, kina Europa (Varšavska 3).

Queer Zagreb Sezona u suradnji s Francuskim institutom najavljuje prikazivanje filma „Ljeto“ francuske redateljice Catherine Corsini. Film će se prikazati 26. travnja u 18:30 sati te 27. travnja u 20:30 sati u dvorani Müller, kina Europa (Varšavska 3).

la-belle-saison2
Film smješten u sedamdesete godine 20. stoljeća donosi ljubavnu priču između 25-godišnje Delphine (Izia Higelin) i 35-godišnje Carole (Cecile de France) koje započinju odnos usprkos svim preprekama koje proizlaze iz odgoja, podrijetla pa i razlike u godinama. Radnja se odvija tijekom procvata feminističkog pokreta u Francuskoj, u kojem sudjeluje i Carole, opisujući ga na početku riječima “Mi nismo protiv muškaraca, mi smo za žene”.

Na pitanje zašto je 2015. odlučila snimati film o Pokretu redateljica naglašava da je željela odati počast svim ženama koje su u njemu sudjelovale, a koje su često bivale izvrgnute ruglu i nazivane “neurotičnima”. Među mnogobrojnim ženama i muškarcima, koji su se borili za izjednačavanje radnih, ali ostalih prava, značajnu su ulogu odigrali pripadnici seksualnih manjina koji su taj preokret prepoznali kao i prvi korak u izjednačavanju prava svih bez obzira na to kojoj skupini pripadaju. Upravo kroz razliku u njihovim godinama, ali i životno iskustvo glavnih protagonistica, redateljica Catherine Corsini, gradi dva svijeta koji gotovo nemaju dodirnih točaka, ali između kojima postoji privlačnost koja se ne može sakriti. Ta se suprotnost odražava i u stalnoj izmjeni dvaju priča – onoj o francuskom Pokretu za oslobođenje žena s jedne strane i ruralnoj melodrami s druge, koja kao odrednicu ima kontinuirano propitivanje dužnosti pojedinca spram obitelji i zajednici i osobne sreće.

Film tako donosi portrete Carole, samosvjesne žene koja se bori za jednakost primanja, pravo na pobačaj i edukaciju o kontracepcijskim metodama, što sve predstavlja strane pojmove u francuskim seoskim gospodarstvima toga doba, gdje su žene radile jednako ili više od svojih muževa, ali bez naknade, te Delphine, odgajane u tradicionalnom duhu, koja odlazi u Pariz te se upoznaje s potpuno novim svijetom koji je za Carole svakodnevnica. Između njih se rasplamsava strast koju su uspoređivali s onom iz “Adelinog života”.

Ljeto (La Belle Saison), Francuska, 2015
Redateljica: Catherine Corsini
Glume: Cecile de France, Izia Higelin, Noemie Lvovsky, Kevin Azais
Trajanje: 1h45m

“O lijepa, o draga, o slatka slobodo” u Muzeju suvremene umjetnosti

Bruno Isaković je jučer, 10. 4. 2016., na rođendan Vesne Parun, u okviru Queer Zagreb Sezone u Muzeju suvremene umjetnosti izveo drugi dio iz svoje trilogije performansa “O lijepa, o draga, o slatka slobodo” posvećenih ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću.

bruno isakovic 2 MSU 10. 4. 2016. fotografija Emina Herman

Izvođač se i ovaj put bavio riječima i crnilom, međutim ne više riječima humanizma istaknutih umjetnica i umjetnika kao u prvom dijelu trilogije izvedenom na Trgu kralja Tomislava u veljači, nego riječima koje je napisao i izrekao tijekom svoje znanstvene i političke karijere trenutni ministar kulture. Naime, Bruno Isaković je četiri sata bez prestanka pred publikom čitao dijelove iz ministrove knjige “Jugoslavenska muslimanska organizacija” te uži izbor moralno upitnih, društveno opasnih i politički neodgovornih izjava Zlatka Hasanbegovića otkako se ambiciozno odlučio baviti kulturom, nažalost tek kao instrumentom stvaranja “novog nacionalnog obrasca”.

Prepoznavajući da se dugotrajno čitanje navedenog sadržaja može koristiti kao eksperimentalna domaća metoda psihičkog mučenja, umjetnik se tijekom trajanja performansa podvrgnuo i već oprobanoj, drevnoj kineskoj metodi mučenja koja ima za cilj izluđivanje žrtve tako što joj dugo pada kap po kap (u ovom slučaju crne) vode na glavu.

Mučenje slobode govora i revizionizam povijesti koji se sve češće i glasnije provodi u domaćem javnom i političkom prostoru te sve jasnijim poticanjem ideoloških podijeljenosti u društvu najčešće upravo pod okriljem Ministarstva kulture, postali su mjesto umjetničke inspiracije koja pred navirućom ksenofobijom u Hrvatskoj neće posustati. O tome svjedoči i veliki otpor nekoliko tisuća umjetnica i umjetnika te drugih koji rade u kulturnom sektoru naspram sadašnjeg ministra kulture.

Već sada možemo najaviti i datum trećeg u nizu performansa Brune Isakovića “O lijepa, o draga, o slatka slobodo”, a koji će se održati 8. svibnja 2016. Ovi performansi samo su dio Queer Zagreb Sezone, koja je prvog radnog dana ministra kulture pokrenula program posvećen upravo njemu, a trajat će do njegovog odstupanja s te pozicije. Do tada, posve pragmatično prihvaćamo da Queer Zagreb Sezona i ministar Hasanbegović ravnopravno surađuju na produkciji suvremene umjetnosti u Hrvatskoj. Mi toj suradnji dajemo svesrdnu logističku potporu, a ministar beskrajnu inspiraciju te medijsku vidljivost u domaćem i međunarodnom kontekstu o kakvoj bismo bez njega mogli samo sanjati. Ne znamo točno koliko će naša, za sada, vrlo plodna suradnja trajati, ali iz dugogodišnjeg iskustva rada u kulturi, za razliku od g. Hasanbegovića, znamo da se i najplodniji umjetnički suradnici jednom raziđu, a ovo naše neminovno razilaženje naslućujemo odlaskom ministra natrag u povijest. Tj. natrag u bavljenje poviješću.

Zvonimir Dobrović
umjetnički direktor Queer Zagreb Sezone

Bruno Isaković “O lijepa, o draga, o slatka slobodo – 2. dio”

Queer Zagreb Sezona najavljuje
Bruno Isaković
“O lijepa, o draga, o slatka slobodo – 2. dio”
10. 4. 2016. u Muzeju suvremene umjetnosti
trajanje od 14 – 18 sati

FOTOperformans

Queer Zagreb Sezona u suradnji s Muzejem suvremene umjetnosti predstavlja drugi dio rada Brune Isakovića “O lijepa, o draga, o slatka slobodo”. Da podsjetimo, u okviru Queer Zagreb Sezone smo prvog radnog dana ministra kulture pokrenuli program performansa posvećenog upravo Njemu. I ta će serija performansa trajati dok god On bude sjedio u ministarskoj fotelji u Runjaninovoj ulici.

Rad “O lijepa, o draga, o slatka slobodo” sastoji se od ukupno tri dijela. Sva tri dijela referiraju se na neprihvatljivo ukidanje slobode govora, umjetničkih sloboda te slobode medija. Svjedočimo sve konkretnijim i agresivnijim metodama javnog zastrašivanja, prijetnjama s najviših političkih instanci te ušutkivanju neistomišljenika. Sve se to provodi pod izvršnom (a možda uskoro i bejzbol) palicom Ministarstva kulture i trenutne Vlade te Predsjednice Republike Hrvatske.

Prvi dio ovog rada je realiziran 20. veljače na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu, a tijekom kojeg je Bruno Isaković crnom bojom izbičevao riječi humanizma istaknutih hrvatskih umjetnica i umjetnika. Performans je trajao dok misli umjetničkih velikana poput Miroslava Krleže, Ivana Gundulića, Vesne Parun i drugih nisu gotovo posve nestale u crnilu. Velika izbičevana ploča s Trga kralja Tomislava će biti postavljena na samom ulazu u MSU kao priprema za drugi dio rada.

“O lijepa, o draga, o slatka slobodo – 2. dio” će biti izveden 10. 4. 2016. u foyeru MSU Zagreb od 14 – 18 sati. Bruno Isaković i ovaj će se put baviti riječima i crnilom, međutim ne više riječima humanizma istaknutih umjetnica i umjetnika, već riječima koje je napisao i izrekao tijekom svoje znanstvene i političke karijere trenutni ministar kulture. Izvođač će se podvrgnuti drevnoj kineskoj metodi mučenja koja ima za svoj cilj izluđivanje žrtve tako što joj dugotrajno pada kap po kap vode na glavu. Istovremeno se podvrgavajući jednoj domaćoj i tek osmišljenoj metodi psihičkog mučenja – dugotrajnom čitanju tekstova i izjava ministra kulture RH.

U ovom pozivu na performans nismo željeli imenom i prezimenom navesti ministra, preuzevši time praksu samog Ministarstva kulture koje osuđujući fizičko nasilje na jednog od umjetnika kojem treba služiti ne osjeća potrebu spomenuti ga imenom, čak niti kad ga upozoravaju na odgovornost “javno izrečene riječi”. Tako to biva kad su u očima Ministarstva svi oni “koji neodgovorno govore i misle” potencijalne buduće žrtve fizičkog nasilja i uličnih obračuna. Stoga ovakva nejasna osuda nasilja, ali jasna prijetnja za budućnost, postaje ponovno primjenjiva reakcija Ministarstva za sljedeći put kad neki bezimeni umjetnik zbog svoje javno izrečene riječi bude fizički napadnut.

Zvonimir Dobrović
umjetnički direktor Queer Zagreb Sezone

Zagreb kao inspiracija za stvaranje butoh plesa

Japanski izvedbeni umjetnik Takao Kawaguchi u programu Queer Zagreb Sezone 22. veljače s početkom u 16 sati u Zagrebačkom plesnom centru (Ilica 10) održat će prezentaciju rezultata istraživanja koje je za potrebe svog novog projekta u nastajanju proteklih desetak dana provodio u Zagrebu.

unnamed

Kawaguchi je zagrebačkoj publici već otprije poznati jer još od 2005. Po prvi put gostovao na Queer Zagreb festivalu, a od tada svoje radove redovito predstavlja kroz različite projekte udruge Domino.Najprepoznatljiviji je po radovima u tehnici butoh plesa u kojima referira na jednog od začetnika tog žanra, te istovremeno i njegovog osobnog učitelja, Kazua Ohna. Posljednja njegova zagrebačka izvedba bila je u rujnu 2015. gdje je upravo u projektu „About Ohno Kazuo“ analizirao svaki pokret i mimiku svog učitelja. Nakon izvedbe slijedila je radionica u Zagrebačkom plesnom centru u kojoj je sudionicima približio proces nastajanja butoh plesnih izvedbi.

Rezidencijalni program u sklopu kojega nastaje i ova prezentacija ostvaruju se kroz zakladu Saison Foundation. Saison Foundation osnovana od strane Seijia Tsutsumia još 1987. u cilju poticanja japanskih umjetnika da svoje radove prezentiraju van Japana, a isto tako potiče i umjetnike iz drugih zemalja da se predstave japanskoj publici. Udruga Domino u projektu sudjeluje već nekoliko godina i kroz kulturnu je razmjenu u Hrvatskoj predstavljeno nekoliko japanskih umjetnika, dok su naši umjetnici svoje radove predstavljali japanskoj publici. U ovogodišnjem programu kulturne razmjene hrvatskoj će se publici, osim Takaoa Kawaguchia, predstaviti i umjetnica Tomoko Momiyama tijekom jeseni. Od hrvatskih umjetnika na rezidenciji u Japanu boravit će koreograf i plesač Bruno Isaković koji je već u studenom 2015. godine započeo rad na istraživanju nove produkcije koja će biti predstavljena na nekoliko festivala u Japanu.

Takao Kawaguchi je plesač, izvođač i koreograf, koji živi i radi u Tokiju. Od 1996. godine djeluje u sklopu Type japanske multimedijalne performerskom skupine, a od 2003. i kao samostalan umjetnik. Njegov rad povezuje zvuk i likovnu umjetnost kombinirajući elemente svjetla, zvuka i videa. Neki od njegovih djela su DiQueNoVes (Say You Don’t See) (2003), D.D.D. – How Many Times Will My Heart Beat Before It Stops? (2004), Good Luck (2008) i TABLEMIND (2011). Od 2008. godine, Kawaguchi je radio na seriji site-specific solo performansa, poznat kao “savršeni život”. Kawaguchi se također bavi i butoh plesom. U sklopu svog kinematografskog djelovanja, u razdoblju od 1996. do 1998. godine bio je direktor Tokyo International Lesbian and Gay Film festivala. Osim toga bavi se i prevoditeljskim radom, a između ostalog je preveo knjigu Chroma into Japanese britanskog eksperimentalnog filmaša Dereka Jarmana. Godine 2009. glumio u kratkom filmu Edmunda Yeola Kingyo koji je bio u konkurenciji na Venecijanskom filmskom festivalu.

Promocija izdanja knjige „Usmene povijesti homoseksualnosti u Hrvatskoj“ na engleskom jeziku 21. ožujka u 18 sati

oralFB
Kada je prije 10 godina u Udruzi Domino nastala ideja za radom na knjizi „Usmena povijest homoseksualnosti u Hrvatskoj“ bio je to poticaj da se urednici Zvonimir Dobrović i Gordan Bosanac pozabave ne samo poviješću isto spolne ljubavi kod nas, nego i odjecima tih žudnji u javnom diskursu u periodu od pola stoljeća, koji je najvećim dijelom obilježen ignoriranjem ili nasiljem nad LGBT manjinom. „Usmena povijest homoseksualnosti u Hrvatskoj“ donosi nam opsežno istraživanje koje je provedeno u suradnji s eminentnim stručnjacima i stručnjakinjama, a prvo izdanje knjiga je imala na hrvatskom jeziku 2008. godine.

Nakon što je knjiga u Hrvatskoj i regiji pobudila velik interes te je prihvaćena od strane opće i stručne javnosti kao korak u smjeru pravom smjeru, kako se ‘homoseksualnost’ više nije doživljava kao ‘tabu’ tema, unutar udruge Domino rodila se ideja da se knjiga prevede na engleski jezik kako bi se približila internacionalnom krugu potencijalnih čitatelja. Pritom kvalitetu „Usmene povijesti homoseksualnosti u Hrvatskoj“ prepoznaju međunarodne fondacije Erste Stiftung i Paul Celan koja je omogućila da izdavanje knjige na engleskom jeziku, koju se planira predstaviti se 21. ožujka u LGBT centru (Petrinjska 27) s početkom u 18 sati.

Publici u LGBT centru jedan od urednika, Gordan Bosanac, će pokušati približiti kako je nastala ideja da se na jedan znanstveno-popularan način pristupi temi koja, iako je imala određeni medijski prostor, nije bila popraćena i zabilježena na ovaj način. Na koje su sve prepreke nailazili prilikom istraživanja teme, ali kasnije i prilikom prikazivanja rezultata u knjizi pokušat će približiti neki od članova tima koji je provodio istraživanje Amir Hodžić, Nataša Bijelić i Dean Vuletić koji je i prevoditelj knjige.

S obzirom na to da je kroz posljednjih deset godina, osim “Usmene povijesti homoseksualnosti u Hrvatskoj” izdano ili na hrvatski prevedeno još niz hvalevrijednih knjiga, ali i da je u međuvremenu pokrenut i niz inicijativa i događanja pomislili bismo da je smjer u kojem se društvo kreće zadanima i da nema natrag, ali s obzirom na sadašnju dnevno-političku situaciju bojimo se da će knjiga poslužiti kao podloga za tekstove od tome kako je bilo lijepo 70-tih, 80-tih ili 90-tih biti LGBT osoba u Hrvatskoj, dodaje urednik hrvatskog i engleskog izdanja Zvonimir Dobrović.

Queer Zagreb Sezona u suradnji s Goethe Institutom najavljuju Queer MoMente „Drugačiji od mene i tebe“ 21. ožujka u 19 sati i 22. ožujka u 21 sat u kino Europa, Varšavska 3 (dvorana Müller).

U prevladavajućoj klimi odmjeravanja politički ispravnog u opreci spram drugačijeg (a time u novog kulturnoj paradigmi, nemojmo se zavaravati, i pogrešnog), Domino u okviru svog redovitog filmskog programa u kinu Europa podsjeća na činjenicu da totalitarno mnijenje koje nam se danas u Hrvatskoj nudi pod ciničnom krinkom kulturološko-vrijednosnog revizionizma nije ništa manje totalitarno. Kroz različite istupe i izjave koje dolaze iz Runjaninove 2, otkako je tamo ministra Zlatka Hasanbegovića, može se steći dojam da se kulturni programi trebaju usmjeriti (i) na preispitivanje povijesnih činjenica.

S obzirom na tu indirektnu uputu, odlučili smo u program Queer MoMenata uvrstiti jedan od klasika njemačke kinematografije kako bismo još jednom ukazali na povijesni progon kojem je LGBTQ zajednica (odnosno zajednica „drugačijih“) bila podvrgnuta u vrijeme koje nas nažalost sve više podsjeća na trenutni fokus interesa povjesničara u ministarskoj fotelji.

Queer MoMenti u suradnji s Goethe-Institutom u ožujku prikazuju njemački film iz 1957. godine „Drugačiji od mene i tebe“ u dvorani Müller (kino Europa, Varšavska 3), 21. ožujka u 19 sati i 22. ožujka u 21 sat.

Drugaciji1

Da bismo dobili jasniji uvid u povijest koju ne bismo voljeli ponavljati, pozivamo ministra kulture u kino Europa da pred projekciju filma pozdravi prisutne te da nam kaže nekoliko riječi o ‘novoj hrvatskoj kulturnoj paradigmi’ te na što bismo, kao predani kulturnjaci, trebali u budućnosti koju on obilježava točno trebali paziti. Nadamo se da će g. Hasanbegović prihvatiti ovaj poziv, jer je on svojim pristankom na političku funkciju postao jedan od stalnih aktera Queer Zagreba i programa koje mu posvećujemo ne bismo li ga približili kulturnoj javnosti s kojom do sada u svojoj karijeri nije imao susreta.

Pod redateljskom palicom Goebbelsovog štićenika Veita Harlana, u osjetljivom dobu nakon Drugog svjetskog rata, nastao je jedan od kontroverznijih filmova o progonu gej osoba koje su se „ogriješile“ o Paragraf 175, njemačkog Kaznenog zakona. Mimikrija ublaženog diskursa kojim se u filmu tematiziraju istospolni odnosi evocira pristup kojim se i u novostečenoj političkoj korektnosti nove desnice progovara o Drugome.

Naime, dotičan Paragraf 175, koji je svoj vrhunac doživio u nacističkoj Njemačkoj, zabranjivao je “nepoćudne“ radnje među muškarcima, a sama provedba zakona rezultirala je uhićenjem preko 100.000 osoba, od kojih je, prema procjenama, 15.000 poslano u koncentracijske logore. Film „Drugačiji od mene i tebe“ radnju gradi oko 17-godišnjeg Klausa iz dobrostojeće berlinske obitelji Teichmann koji, na sveopću zgroženost njegove obitelji, počinje pokazivati prve znakove sklonosti ka istom spolu.

Uz dramatičnu glazbenu podlogu Oskara Sale, Harlan, poznat prema svojoj sklonosti ka nacizmu, pokušao se kroz ovaj film iskupiti u očima javnosti za sav filmski rad kojim se bavio u nacističkoj Njemačkoj. Sam film, koji je sniman u doba kad je još uvijek Paragraf 175 bio na snazi, sa svojom nadprosječnom glumačkom postavom te predloškom scenarija pisanom od strane Felixa Lützkendorfa, na prvi se pogled učinio pravim hitom. No, njemačka agencija FSK (Freiwillige Selbstkontrolle) ocijenila je kako film previše pozitivno predstavlja gejeve te je Harlan bio primoran cenzurirati određene dijelove filma te ih napraviti više homofobnima, a gej likove u filmu prikazati plitkima kako bi zadovoljio zahtjeve cenzora.

U ime Queer Zagreb Sezone, srdačno Vas pozivam na film i druženje s ministrom Hasanbegovićem,

Zvonimir Dobrović
Umjetnički direktor

Trash estetika na lezbijski način

Queer MoMenti u veljači prikazuju švedski trash horor/mjuzikl Dyke Hard u dvorani Müller (kino Europa, Varšavska 3), 22. veljače u 19 sati i 23. veljače u 21 sat.

Dyke Hard je švedski trash horor/mjuzikl s elementima znanstvene fantastike nastao u režiji strip umjetnice Bitte Andersson koji prati zgode istoimenog queer rock benda.
Bend je formirala skupina društvenih „izopćenica“ koja je nakon jednog velikog hita pala u zaborav te se ponovo okupljaju kako bi sudjelovale na natjecanju bendova organiziranog po švedskim gradovima. Na putu ostvarenja sna o pobjedi i ponovnom uzletu u karijeri benda Dyke Hard stoji tajanstveni bogataš, potpomognut vojskom nindža i kiborga koji čine sve da ih na tom putovanju zaustavi. Njihovo putovanje prerasta u otkačenu avanturu ispunjenu motorističkim bandama, zatvorskim pričama i trash glazbenim spotovima.
Žanrovski odabir redateljici dopušta poigravanje s granicama političke korektnosti te prelazak istih, koje redateljica stavlja u kontekst pop-kulture osamdesetih nadograđen stereotipnom percepcijom lezbijskih uloga uz stripovske elemente. Redateljica ističe kako je film nastao iz kratkog najavnog videa u kojem je istaknula sve što je smatrala da nedostaje u suvremenoj queer filmskoj produkciji poput osnažujućih queer i ženskih likova s obiljem zabave i akcije.
Koliko je ova suluda mješavina motiva zanimljiva, vidljivo je prema tome što su sredstva potrebna za finaliziranje filma sakupljena preko Kickstarter platforme uz predanu pomoć švedske queer zajednice te je nakon skoro četiri godine, Dyke Hard i konačno završen.
Bitte Andersson rođena je 1981. godine u Stjärnhovu blizu Stockhloma. Strip umjetnica, ilustratorica koja se ujedno bavi i filmskim specijalnim efektima, svoje iskustvo je gradila radeći u Sjedinjenim Američkim Državama na niskobudžetnim filmovima. Po povratku u Švedsku otvorila je LGBT/feminističku knjižaru te je uz pomoć svojih zaposlenika i kupaca organizirala različite kulturne događaje kao i amatersku televizijsku emisiju. Zahvaljujući toj suradnji i međusobnoj razmjeni iskustava i očekivanja od queer filmske umjetnosti, rođena je ideja za Dyke Hard.

Queer Zagreb Sezona nastavlja seriju performansa inspiriranih novom Vladom te ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem

Performans “O lijepa, o draga, o slatka slobodo” Brune Isakovića, koji će biti izveden 20. veljače s početkom u 12 sati na Trgu kralja Tomislava, postavlja u javni prostor razmišljanja i citate povijesno značajnijih hrvatskih umjetnica i umjetnika (Ivan Gundulić, Vesna Parun, Miroslav Krleža, Vlado Gotovac, Marija Jurić Zagorka, A. G. Matoš) o slobodi, umjetnosti, nacionalizmu i religiji. U duhu sadašnjeg vremena sve više zasićenog tendencijama zatiranja slobodnog mišljenja, riječi spomenutih umjetnika bit će izbičevane bičem umočenim u crnu boju, dok slova ispisana na velikom panou ne nestanu u crnilu.

12698298_1028765737183911_8162601923721013482_o

Performans i udarci bičem će biti tonski snimljeni da bi netom kasnije kao zvučna instalacija mogli poslužiti kao trajni podsjetnik na pokušaj gušenja slobode govora.
Izvedba se ne referira samo na uobičajene demokratske smjene vladajućih političkih elita jer promjene kojima svjedočimo i protiv kojih svojim umjetničkim i aktivističkim radom istupamo su vrijednosnog karaktera i sužavaju medijske i manjinske slobode te vode ka ugrozi opstanka različitosti u hrvatskom društvu. Queer Zagreb Sezona će kontinuiranom serijom performansa ukazivati na neodrživost bilo koje prijetnje naspram slobode govora u javnom medijskom prostoru ili ograničavanja slobodnog umjetničkog izražavanja.

Istovremeno, ministru Zlatku Hasanbegoviću serija performansa pridaje ulogu još neafirmiranog kulturnjaka koji sukreira ovaj projekt Queer Zagreb Sezone, ponajviše tako da odlučuje o njegovom trajanju, jer serija performansa je započela njegovim prvim, a završava njegovim posljednjim radnim danom na mjestu ministra kulture u ovoj Vladi.

“Vrijeme koje je pred nama prihvaćamo kao inspirativan izazov za čitavu kulturnu scenu u Hrvatskoj da bi se javni diskurs kojem svjedočimo vratio u okvire međusobnog uvažavanja, prihvaćanja različitosti i povjerenja u hrvatsko društvo i kulturu kao mjesta koja više ne podnose isključivanja.”

Zvonimir Dobrović
umjetnički direktor Queer Zagreb Sezone

Nečastivi valentinovski program u MSU-u: plesna predstava i re-izvođenje Marine Abramović

Valentinovski vikend provedite uz programe Queer Zagreb Sezone, koja 13. i 14. veljače u Muzeju suvremene umjetnosti predstavlja re-izvođenje performansa Marine Abramović „Art must be beautiful, artist must be beautiful.“, kao i dvije reprizne izvedbe predstave „Nečastive“ koreografa Brune Isakovića.

Vikend program započinje re-izvođenjem performansa Marine Abramović „Art must be beautiful, artist must be beautiful.“ Posebnost je ove izvedbe, koja je zakazana za 13. veljače u 19 sati, da je Ina Sladić prva dobila službeno odobrenje Marine Abramović za ponovno izvođenje ovog performansa nakon originalne izvedbe iz Kopenhagenu 1975. Program u Muzeju suvremene umjetnosti nastavlja se 13. i 14. veljače u 20 sati s izvedbama plesne predstave „Nečastive“ koreografa Brune Isakovića.

MA6388 001

Marina Abramović davne je 1975. na Charlottenburg Art Festivalu u Kopenhagenu originalno izvela performans „Art must be beautiful, artist must be beautiful.“ fokusirajući se na tada aktualno pitanje: treba li umjetnost biti lijepa prema definiciji ljepote malograđanskih salona ili pak mora iskazati kritičke pozicije naspram društvene stvarnosti i ne obazirati se na klasične definicije lijepog. Marina Abramović uz konstataciju „umjetnost mora biti lijepa“ dodaje i osviještenu rodnu temu „…umjetnica mora biti lijepa“ relativizirajući time činjenicu da se žena, k tome i umjetnica, i to ne samo u patrijarhalnim, konzervativnim društvima, već i u liberalnim umjetničkim krugovima, doživljavala kao neka vrst „uljeza“ u muški svijet. U performansu je dinamizirala gestu češljanja kose tijekom jednosatnog ponavljanja teksta i radnje do ruba fizičke izdržljivosti pa se taj performans kao i nekolicina drugih iz tog vremena u kojima radikalno postupa sa svojim tijelom, smatraju prekretnicom upravo u umjetnosti performansa kada tijelo umjetnika postaje umjetnički medij. Suradnja Ine Sladić s Marinom Abramović traje od 2012. godine, od kada je u sklopu nekoliko izložbi i festivala hrvatska izvedbena umjetnica nanovo izvela performanse „Luminosity“ i „Centerpiece“.

Nakon performansa 13., ali i 14. veljače od 20 sati u dvorani Gorgona publika će još jednu imati priliku pogledati predstavu „Nečastive“ koreografa Brune Isakovića, u izvedbi članova Studija za suvremeni ples i gostujućih plesača. Predstava je premijerno prikazana u lipnju 2015. godine na Festivalu Perforacija te je doživjela vrlo veliki uspjeh na domaćoj plesnoj sceni. Osim potpuno rasprodanih izvedbi tu su i nominacije za prestižnu godišnju nagradu Udruge plesnih umjetnika Hrvatske. Predstava je i prva produkcija velike europske mreže Be SpectACTive!.

Necstive3

„Nečastive“ su nastale kao svojevrsna nadogradnja Isakovićevog istoimenog sola s kojim je obišao doslovno cijeli svijet, od Europe, Azije do Sjeverne i Južne Amerike. Isaković stvara slojevit i osjetljiv svijet koji nadilazi tjelesni pokret, preispituje interaktivnost između umjetnika i gledatelja, a kroz rad na predstavi istražuje transformacije tjelesnosti izvođača te njihov odnos s publikom. Razvijeni fizički mehanizmi se baziraju na suodnosu disanja i fizičke tenzije te načinu na koji oni prožimaju tijelo u svakom trenutku. „Nečastive“ postavljaju te dvije organske funkcije u izvedbeni moment. Kroz gradaciju njihove međuovisnosti ih radikalizira, sukobljava te ponovno neutralizira dok se pod utjecajem odnosa s publikom uvjetuju daljnje preobrazbe izvođača. „Nečastive“ izmiču uobičajenom scenskom postavu, grade različite dimenzije izvedbe i mogućnosti komunikacije između izvođača i njihovih gledatelja.

Doajen njemačke koreografije Raimund Hoghe Zagrepčanima će predstaviti svoj najnoviji rad

Programski blok Queer Zagreb Sezone u veljači se otvara izvedbom Raimunda Hoghea, kojoj slijede nove izvedbe Nečastivih hrvatskog koreografa Brune Isakovića, te re-izvođenje performansa Marine Abramović, u izvedbi Ine Sladić.

Raimund Hoghe djeluje kao koreograf i plesač već  više od dva desetljeća tijekom kojih je osvojio priznanje na svjetskoj razini. Nakon sola posvećenog Judy Garland “An Evening with Judy”, kojeg je Domino 2012. predstavio zagrebačkoj publici, Hoghe sada radi s četvero svojih najdražih plesača:  Ornellom Balestrom, Marion Ballester, Emmanuelom Eggermontom te Takashiem Uenom. A Hoghe će se, jednako kao i njegov najbliži umjetnički suradnik, Luca Giacomo Schulte, također vratiti na plesni pod.

"Quartet" Konzept, Choreografie, Tanz, Ausstattung: Raimund Hoghe; Künstlerische Mitarbeit: Luca Giacomo Schulte; Tanz: Ornella Balestra, Marion Ballester, Emmanuel Eggermont, Raimund Hoghe, Yuta Ishikawa, Luca Giacomo Schulte, Takashi Ueno; Licht: Raimund Hoghe, Arno Truschinski; Ton: Pascal Gehrke; Nutzung nur mit Nennung der Urheberzeile: © Rosa-Frank.com

U okviru Queer Zagreb Sezone, novi rad, jedan od najcjenjenijih europskih koreografa Raimunda Hoghea moći će se pogledati 10. veljače u 20 sati u dvorani F22 Akademije dramske umjetnosti, u Frankopanskoj 22.

Biografije i osobnosti plesača iz Japana, Francuske, Italije i Njemačke su u fokusu ovog djela – zajedno s glazbenom lepezom iz različitih perioda i država.  Gudački kvartet Franza Schuberta „Der Tod und das Mädchen“ i „Sarabande“ Georga Friedricha Händela ovdje imaju posebnu ulogu, kombinirani s talijanskim kanconama, japanskim hitovima i songovima iz američkih mjuzikla. Time ovaj „kvartet“ publiku vodi na putovanje kroz različita razdoblja i kulture, predstavljajući ljudske razlike i sličnosti i progovara o smrti dok istovremeno slavi život.

Gostovanje Raimunda Hoghea ostvaruje se uz potporu The nationales performance netz.

 


Queer Zagreb 2014Season

Ulaznice / Tickets


Domino
Generalni medijski pokrovitelj Queer Zagreb Sezone je:
DominoDomino je korisnik Institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge.
RSS Feed. This website is powered by Wordpress and uses Modern Clix, a theme by Rodrigo Galindez.