Queer Zagreb

Poziv za slanje radova Queer teorija, aktivizam i kultura zbornik radova – interdiciplinarni, regionalni pristup

Sarajevski otvoreni centar i Queer Zagreb Festival pozivaju Vas da učestvujete u kreiranju Zbornika radova u polju teorije, aktivizma i kulture kao i drugih polja prikazanih i/ili istraživanih kroz prizmu queer teorije, u ex-jugoslovenskom kontekstu.

Rok prijave: 15. lipanj 2008.

FILMOVI ISAACA JULIENA U MM CENTRU

Isaac Julien (London 1960.) ključna je figura britanske kinematografije i videoumjetnosti ranih 1980-ih. Godine 1983, za vrijeme studija na prestižnoj St Martin's School of Art, suosniva filmski i video kolektiv „Sankofa“ posvećen razvoju nezavisnog filma vezanog uz manjinske rasne identitete. Od tada postaje jedan od njegovih najistaknutijih članova, režirajući niz filmova koji danas imaju kultni status. U svojim radovima bavi se pitanjima seksualnosti i roda u sklopu rasne i šire društvene problematike. Julienov rad vezuje se uz fenomen „New Queer Cinema“ , posebno njegov film „ Looking for Langston“ iz 1989. koji se smatra svojevrsnim temeljem tog „filmskog pokreta“.

OGLAS ZA POSAO: RAD NA FILMSKOM PROJEKTU QUEER ZAGREBA

Queer Zagreb festival započinje rad na novom projektu, dokumentarnom filmu „Replaying the Balkans- queer momenti na ex-jugoslavenskom filmu i videu“.

Queer MoMenti i Kultura promjene predstavljaju: New Queer Cinema

Ranih devedesetih, na Sundance film festivalu pojavio se niz filmova koji su izložili politizirano stajalište prema queer kulturi. Britanski filmski časopis «Sight and Sound» ovom je fenomenu dao naziv «New Queer Cinema». Godine 1991. film «Poison» Todda Haynesa na Sundanceu je dobio nagradu za najbolji film. Sljedeće godine prikazani su filmovi «Swoon» Toma Kalina, «The living end» Gregga Arakija te film «The hours and times» Christophera Muncha. Ovi redatelji bili su glasnici nečega što se činilo kao novi pokret, iako se nije radilo o organiziranoj inicijativi.

Reakcija Queer Zagreba na tekst Ane Lendvaj «Lagerfeldov žalosni queer okvir»

Začuđujuća je sposobnost spomenute novinarke da u tako kratkom tekstu ispiše toliku količinu dokaza vlastitog nerazumijevanja i neupućenosti u mogućnosti spoja estetike i društvene angažiranosti. Naime, Queer Zagreb svojim programom balansira te dvije inače nedovoljno iskorištene kombinacije u kulturi. Tako i prikazivanje filma «Lagerfeld povjerljivo», u kojem se o homoseksualnosti govori kao o činjenici, bez skandaliziranja i moraliziranja, pred ispunjenim gledalištem nedvojbeno stvara, makar na par sati, u jednom kinu usred Zagreba 'siguran prostor' za «nesigurne queer duše», kako im odozgo tepa Ana Lendvaj.