Queer Zagreb


News

Promocija izdanja knjige „Usmene povijesti homoseksualnosti u Hrvatskoj“ na engleskom jeziku 21. ožujka u 18 sati

oralFB
Kada je prije 10 godina u Udruzi Domino nastala ideja za radom na knjizi „Usmena povijest homoseksualnosti u Hrvatskoj“ bio je to poticaj da se urednici Zvonimir Dobrović i Gordan Bosanac pozabave ne samo poviješću isto spolne ljubavi kod nas, nego i odjecima tih žudnji u javnom diskursu u periodu od pola stoljeća, koji je najvećim dijelom obilježen ignoriranjem ili nasiljem nad LGBT manjinom. „Usmena povijest homoseksualnosti u Hrvatskoj“ donosi nam opsežno istraživanje koje je provedeno u suradnji s eminentnim stručnjacima i stručnjakinjama, a prvo izdanje knjiga je imala na hrvatskom jeziku 2008. godine.

Nakon što je knjiga u Hrvatskoj i regiji pobudila velik interes te je prihvaćena od strane opće i stručne javnosti kao korak u smjeru pravom smjeru, kako se ‘homoseksualnost’ više nije doživljava kao ‘tabu’ tema, unutar udruge Domino rodila se ideja da se knjiga prevede na engleski jezik kako bi se približila internacionalnom krugu potencijalnih čitatelja. Pritom kvalitetu „Usmene povijesti homoseksualnosti u Hrvatskoj“ prepoznaju međunarodne fondacije Erste Stiftung i Paul Celan koja je omogućila da izdavanje knjige na engleskom jeziku, koju se planira predstaviti se 21. ožujka u LGBT centru (Petrinjska 27) s početkom u 18 sati.

Publici u LGBT centru jedan od urednika, Gordan Bosanac, će pokušati približiti kako je nastala ideja da se na jedan znanstveno-popularan način pristupi temi koja, iako je imala određeni medijski prostor, nije bila popraćena i zabilježena na ovaj način. Na koje su sve prepreke nailazili prilikom istraživanja teme, ali kasnije i prilikom prikazivanja rezultata u knjizi pokušat će približiti neki od članova tima koji je provodio istraživanje Amir Hodžić, Nataša Bijelić i Dean Vuletić koji je i prevoditelj knjige.

S obzirom na to da je kroz posljednjih deset godina, osim “Usmene povijesti homoseksualnosti u Hrvatskoj” izdano ili na hrvatski prevedeno još niz hvalevrijednih knjiga, ali i da je u međuvremenu pokrenut i niz inicijativa i događanja pomislili bismo da je smjer u kojem se društvo kreće zadanima i da nema natrag, ali s obzirom na sadašnju dnevno-političku situaciju bojimo se da će knjiga poslužiti kao podloga za tekstove od tome kako je bilo lijepo 70-tih, 80-tih ili 90-tih biti LGBT osoba u Hrvatskoj, dodaje urednik hrvatskog i engleskog izdanja Zvonimir Dobrović.

Queer Zagreb Sezona u suradnji s Goethe Institutom najavljuju Queer MoMente „Drugačiji od mene i tebe“ 21. ožujka u 19 sati i 22. ožujka u 21 sat u kino Europa, Varšavska 3 (dvorana Müller).

U prevladavajućoj klimi odmjeravanja politički ispravnog u opreci spram drugačijeg (a time u novog kulturnoj paradigmi, nemojmo se zavaravati, i pogrešnog), Domino u okviru svog redovitog filmskog programa u kinu Europa podsjeća na činjenicu da totalitarno mnijenje koje nam se danas u Hrvatskoj nudi pod ciničnom krinkom kulturološko-vrijednosnog revizionizma nije ništa manje totalitarno. Kroz različite istupe i izjave koje dolaze iz Runjaninove 2, otkako je tamo ministra Zlatka Hasanbegovića, može se steći dojam da se kulturni programi trebaju usmjeriti (i) na preispitivanje povijesnih činjenica.

S obzirom na tu indirektnu uputu, odlučili smo u program Queer MoMenata uvrstiti jedan od klasika njemačke kinematografije kako bismo još jednom ukazali na povijesni progon kojem je LGBTQ zajednica (odnosno zajednica „drugačijih“) bila podvrgnuta u vrijeme koje nas nažalost sve više podsjeća na trenutni fokus interesa povjesničara u ministarskoj fotelji.

Queer MoMenti u suradnji s Goethe-Institutom u ožujku prikazuju njemački film iz 1957. godine „Drugačiji od mene i tebe“ u dvorani Müller (kino Europa, Varšavska 3), 21. ožujka u 19 sati i 22. ožujka u 21 sat.

Drugaciji1

Da bismo dobili jasniji uvid u povijest koju ne bismo voljeli ponavljati, pozivamo ministra kulture u kino Europa da pred projekciju filma pozdravi prisutne te da nam kaže nekoliko riječi o ‘novoj hrvatskoj kulturnoj paradigmi’ te na što bismo, kao predani kulturnjaci, trebali u budućnosti koju on obilježava točno trebali paziti. Nadamo se da će g. Hasanbegović prihvatiti ovaj poziv, jer je on svojim pristankom na političku funkciju postao jedan od stalnih aktera Queer Zagreba i programa koje mu posvećujemo ne bismo li ga približili kulturnoj javnosti s kojom do sada u svojoj karijeri nije imao susreta.

Pod redateljskom palicom Goebbelsovog štićenika Veita Harlana, u osjetljivom dobu nakon Drugog svjetskog rata, nastao je jedan od kontroverznijih filmova o progonu gej osoba koje su se „ogriješile“ o Paragraf 175, njemačkog Kaznenog zakona. Mimikrija ublaženog diskursa kojim se u filmu tematiziraju istospolni odnosi evocira pristup kojim se i u novostečenoj političkoj korektnosti nove desnice progovara o Drugome.

Naime, dotičan Paragraf 175, koji je svoj vrhunac doživio u nacističkoj Njemačkoj, zabranjivao je “nepoćudne“ radnje među muškarcima, a sama provedba zakona rezultirala je uhićenjem preko 100.000 osoba, od kojih je, prema procjenama, 15.000 poslano u koncentracijske logore. Film „Drugačiji od mene i tebe“ radnju gradi oko 17-godišnjeg Klausa iz dobrostojeće berlinske obitelji Teichmann koji, na sveopću zgroženost njegove obitelji, počinje pokazivati prve znakove sklonosti ka istom spolu.

Uz dramatičnu glazbenu podlogu Oskara Sale, Harlan, poznat prema svojoj sklonosti ka nacizmu, pokušao se kroz ovaj film iskupiti u očima javnosti za sav filmski rad kojim se bavio u nacističkoj Njemačkoj. Sam film, koji je sniman u doba kad je još uvijek Paragraf 175 bio na snazi, sa svojom nadprosječnom glumačkom postavom te predloškom scenarija pisanom od strane Felixa Lützkendorfa, na prvi se pogled učinio pravim hitom. No, njemačka agencija FSK (Freiwillige Selbstkontrolle) ocijenila je kako film previše pozitivno predstavlja gejeve te je Harlan bio primoran cenzurirati određene dijelove filma te ih napraviti više homofobnima, a gej likove u filmu prikazati plitkima kako bi zadovoljio zahtjeve cenzora.

U ime Queer Zagreb Sezone, srdačno Vas pozivam na film i druženje s ministrom Hasanbegovićem,

Zvonimir Dobrović
Umjetnički direktor

Trash estetika na lezbijski način

Queer MoMenti u veljači prikazuju švedski trash horor/mjuzikl Dyke Hard u dvorani Müller (kino Europa, Varšavska 3), 22. veljače u 19 sati i 23. veljače u 21 sat.

Dyke Hard je švedski trash horor/mjuzikl s elementima znanstvene fantastike nastao u režiji strip umjetnice Bitte Andersson koji prati zgode istoimenog queer rock benda.
Bend je formirala skupina društvenih „izopćenica“ koja je nakon jednog velikog hita pala u zaborav te se ponovo okupljaju kako bi sudjelovale na natjecanju bendova organiziranog po švedskim gradovima. Na putu ostvarenja sna o pobjedi i ponovnom uzletu u karijeri benda Dyke Hard stoji tajanstveni bogataš, potpomognut vojskom nindža i kiborga koji čine sve da ih na tom putovanju zaustavi. Njihovo putovanje prerasta u otkačenu avanturu ispunjenu motorističkim bandama, zatvorskim pričama i trash glazbenim spotovima.
Žanrovski odabir redateljici dopušta poigravanje s granicama političke korektnosti te prelazak istih, koje redateljica stavlja u kontekst pop-kulture osamdesetih nadograđen stereotipnom percepcijom lezbijskih uloga uz stripovske elemente. Redateljica ističe kako je film nastao iz kratkog najavnog videa u kojem je istaknula sve što je smatrala da nedostaje u suvremenoj queer filmskoj produkciji poput osnažujućih queer i ženskih likova s obiljem zabave i akcije.
Koliko je ova suluda mješavina motiva zanimljiva, vidljivo je prema tome što su sredstva potrebna za finaliziranje filma sakupljena preko Kickstarter platforme uz predanu pomoć švedske queer zajednice te je nakon skoro četiri godine, Dyke Hard i konačno završen.
Bitte Andersson rođena je 1981. godine u Stjärnhovu blizu Stockhloma. Strip umjetnica, ilustratorica koja se ujedno bavi i filmskim specijalnim efektima, svoje iskustvo je gradila radeći u Sjedinjenim Američkim Državama na niskobudžetnim filmovima. Po povratku u Švedsku otvorila je LGBT/feminističku knjižaru te je uz pomoć svojih zaposlenika i kupaca organizirala različite kulturne događaje kao i amatersku televizijsku emisiju. Zahvaljujući toj suradnji i međusobnoj razmjeni iskustava i očekivanja od queer filmske umjetnosti, rođena je ideja za Dyke Hard.

Queer Zagreb Sezona nastavlja seriju performansa inspiriranih novom Vladom te ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem

Performans “O lijepa, o draga, o slatka slobodo” Brune Isakovića, koji će biti izveden 20. veljače s početkom u 12 sati na Trgu kralja Tomislava, postavlja u javni prostor razmišljanja i citate povijesno značajnijih hrvatskih umjetnica i umjetnika (Ivan Gundulić, Vesna Parun, Miroslav Krleža, Vlado Gotovac, Marija Jurić Zagorka, A. G. Matoš) o slobodi, umjetnosti, nacionalizmu i religiji. U duhu sadašnjeg vremena sve više zasićenog tendencijama zatiranja slobodnog mišljenja, riječi spomenutih umjetnika bit će izbičevane bičem umočenim u crnu boju, dok slova ispisana na velikom panou ne nestanu u crnilu.

12698298_1028765737183911_8162601923721013482_o

Performans i udarci bičem će biti tonski snimljeni da bi netom kasnije kao zvučna instalacija mogli poslužiti kao trajni podsjetnik na pokušaj gušenja slobode govora.
Izvedba se ne referira samo na uobičajene demokratske smjene vladajućih političkih elita jer promjene kojima svjedočimo i protiv kojih svojim umjetničkim i aktivističkim radom istupamo su vrijednosnog karaktera i sužavaju medijske i manjinske slobode te vode ka ugrozi opstanka različitosti u hrvatskom društvu. Queer Zagreb Sezona će kontinuiranom serijom performansa ukazivati na neodrživost bilo koje prijetnje naspram slobode govora u javnom medijskom prostoru ili ograničavanja slobodnog umjetničkog izražavanja.

Istovremeno, ministru Zlatku Hasanbegoviću serija performansa pridaje ulogu još neafirmiranog kulturnjaka koji sukreira ovaj projekt Queer Zagreb Sezone, ponajviše tako da odlučuje o njegovom trajanju, jer serija performansa je započela njegovim prvim, a završava njegovim posljednjim radnim danom na mjestu ministra kulture u ovoj Vladi.

“Vrijeme koje je pred nama prihvaćamo kao inspirativan izazov za čitavu kulturnu scenu u Hrvatskoj da bi se javni diskurs kojem svjedočimo vratio u okvire međusobnog uvažavanja, prihvaćanja različitosti i povjerenja u hrvatsko društvo i kulturu kao mjesta koja više ne podnose isključivanja.”

Zvonimir Dobrović
umjetnički direktor Queer Zagreb Sezone

Nečastivi valentinovski program u MSU-u: plesna predstava i re-izvođenje Marine Abramović

Valentinovski vikend provedite uz programe Queer Zagreb Sezone, koja 13. i 14. veljače u Muzeju suvremene umjetnosti predstavlja re-izvođenje performansa Marine Abramović „Art must be beautiful, artist must be beautiful.“, kao i dvije reprizne izvedbe predstave „Nečastive“ koreografa Brune Isakovića.

Vikend program započinje re-izvođenjem performansa Marine Abramović „Art must be beautiful, artist must be beautiful.“ Posebnost je ove izvedbe, koja je zakazana za 13. veljače u 19 sati, da je Ina Sladić prva dobila službeno odobrenje Marine Abramović za ponovno izvođenje ovog performansa nakon originalne izvedbe iz Kopenhagenu 1975. Program u Muzeju suvremene umjetnosti nastavlja se 13. i 14. veljače u 20 sati s izvedbama plesne predstave „Nečastive“ koreografa Brune Isakovića.

MA6388 001

Marina Abramović davne je 1975. na Charlottenburg Art Festivalu u Kopenhagenu originalno izvela performans „Art must be beautiful, artist must be beautiful.“ fokusirajući se na tada aktualno pitanje: treba li umjetnost biti lijepa prema definiciji ljepote malograđanskih salona ili pak mora iskazati kritičke pozicije naspram društvene stvarnosti i ne obazirati se na klasične definicije lijepog. Marina Abramović uz konstataciju „umjetnost mora biti lijepa“ dodaje i osviještenu rodnu temu „…umjetnica mora biti lijepa“ relativizirajući time činjenicu da se žena, k tome i umjetnica, i to ne samo u patrijarhalnim, konzervativnim društvima, već i u liberalnim umjetničkim krugovima, doživljavala kao neka vrst „uljeza“ u muški svijet. U performansu je dinamizirala gestu češljanja kose tijekom jednosatnog ponavljanja teksta i radnje do ruba fizičke izdržljivosti pa se taj performans kao i nekolicina drugih iz tog vremena u kojima radikalno postupa sa svojim tijelom, smatraju prekretnicom upravo u umjetnosti performansa kada tijelo umjetnika postaje umjetnički medij. Suradnja Ine Sladić s Marinom Abramović traje od 2012. godine, od kada je u sklopu nekoliko izložbi i festivala hrvatska izvedbena umjetnica nanovo izvela performanse „Luminosity“ i „Centerpiece“.

Nakon performansa 13., ali i 14. veljače od 20 sati u dvorani Gorgona publika će još jednu imati priliku pogledati predstavu „Nečastive“ koreografa Brune Isakovića, u izvedbi članova Studija za suvremeni ples i gostujućih plesača. Predstava je premijerno prikazana u lipnju 2015. godine na Festivalu Perforacija te je doživjela vrlo veliki uspjeh na domaćoj plesnoj sceni. Osim potpuno rasprodanih izvedbi tu su i nominacije za prestižnu godišnju nagradu Udruge plesnih umjetnika Hrvatske. Predstava je i prva produkcija velike europske mreže Be SpectACTive!.

Necstive3

„Nečastive“ su nastale kao svojevrsna nadogradnja Isakovićevog istoimenog sola s kojim je obišao doslovno cijeli svijet, od Europe, Azije do Sjeverne i Južne Amerike. Isaković stvara slojevit i osjetljiv svijet koji nadilazi tjelesni pokret, preispituje interaktivnost između umjetnika i gledatelja, a kroz rad na predstavi istražuje transformacije tjelesnosti izvođača te njihov odnos s publikom. Razvijeni fizički mehanizmi se baziraju na suodnosu disanja i fizičke tenzije te načinu na koji oni prožimaju tijelo u svakom trenutku. „Nečastive“ postavljaju te dvije organske funkcije u izvedbeni moment. Kroz gradaciju njihove međuovisnosti ih radikalizira, sukobljava te ponovno neutralizira dok se pod utjecajem odnosa s publikom uvjetuju daljnje preobrazbe izvođača. „Nečastive“ izmiču uobičajenom scenskom postavu, grade različite dimenzije izvedbe i mogućnosti komunikacije između izvođača i njihovih gledatelja.

 

Program se provodi pod platformom aktivnog gledateljstva mreže Be SpectACTive!

The program is realised under the platform of active spectatorship within the Be SpectACTive! network.

http://www.bespectactive.eu/

Sufinancirano od programa Europske Unije Kreativna Europa

http://www.bespectactive.eu/new/wp-content/uploads/2016/06/logo.png

Doajen njemačke koreografije Raimund Hoghe Zagrepčanima će predstaviti svoj najnoviji rad

Programski blok Queer Zagreb Sezone u veljači se otvara izvedbom Raimunda Hoghea, kojoj slijede nove izvedbe Nečastivih hrvatskog koreografa Brune Isakovića, te re-izvođenje performansa Marine Abramović, u izvedbi Ine Sladić.

Raimund Hoghe djeluje kao koreograf i plesač već  više od dva desetljeća tijekom kojih je osvojio priznanje na svjetskoj razini. Nakon sola posvećenog Judy Garland “An Evening with Judy”, kojeg je Domino 2012. predstavio zagrebačkoj publici, Hoghe sada radi s četvero svojih najdražih plesača:  Ornellom Balestrom, Marion Ballester, Emmanuelom Eggermontom te Takashiem Uenom. A Hoghe će se, jednako kao i njegov najbliži umjetnički suradnik, Luca Giacomo Schulte, također vratiti na plesni pod.

"Quartet" Konzept, Choreografie, Tanz, Ausstattung: Raimund Hoghe; Künstlerische Mitarbeit: Luca Giacomo Schulte; Tanz: Ornella Balestra, Marion Ballester, Emmanuel Eggermont, Raimund Hoghe, Yuta Ishikawa, Luca Giacomo Schulte, Takashi Ueno; Licht: Raimund Hoghe, Arno Truschinski; Ton: Pascal Gehrke; Nutzung nur mit Nennung der Urheberzeile: © Rosa-Frank.com

U okviru Queer Zagreb Sezone, novi rad, jedan od najcjenjenijih europskih koreografa Raimunda Hoghea moći će se pogledati 10. veljače u 20 sati u dvorani F22 Akademije dramske umjetnosti, u Frankopanskoj 22.

Biografije i osobnosti plesača iz Japana, Francuske, Italije i Njemačke su u fokusu ovog djela – zajedno s glazbenom lepezom iz različitih perioda i država.  Gudački kvartet Franza Schuberta „Der Tod und das Mädchen“ i „Sarabande“ Georga Friedricha Händela ovdje imaju posebnu ulogu, kombinirani s talijanskim kanconama, japanskim hitovima i songovima iz američkih mjuzikla. Time ovaj „kvartet“ publiku vodi na putovanje kroz različita razdoblja i kulture, predstavljajući ljudske razlike i sličnosti i progovara o smrti dok istovremeno slavi život.

Gostovanje Raimunda Hoghea ostvaruje se uz potporu The nationales performance netz.

Program se provodi pod platformom aktivnog gledateljstva mreže Be SpectACTive!

The program is realised under the platform of active spectatorship within the Be SpectACTive! network.

http://www.bespectactive.eu/

Sufinancirano od programa Europske Unije Kreativna Europa

http://www.bespectactive.eu/new/wp-content/uploads/2016/06/logo.png

Ministre, dobrodošli u Queer Zagreb Sezonu!

MK2

Udruga Domino se već petnaest godina svim svojim umjetničkim i aktivističkim programima bavi promicanjem suvremene umjetnosti, ljudskih prava i društva koje je temeljeno na vrijednostima poštovanja različitosti. Umjetnost i kultura su prostori unutar kojih vjerujemo da je Hrvatska suvremena, da je otvorena, da rezonira s današnjicom.

Kultura zahtijeva dubinu razumijevanja okolnosti u kojima se stvara. Ministarstvo kulture jedna je od garancija da granice kulturnog prostora neće biti ograničene dnevnom politikom, jer kultura tu politiku nadilazi.

Ministar kulture RH Zlatko Hasanbegović, svojim životopisom i svojim dosadašnjim nepostojećim radom u kulturnom sektoru nije pokazao ikakvu sklonost tome, niti da o ikakvoj kulturi mimo ideološke, isključive, vrijednosno zastarjele i neodržive išta zna ili želi znati. Štoviše, ostavlja na nas dojam da je zatočen u svom skučenom svijetu mitova, mržnje i strahova. Kao takav, ministar za nas postaje predmet umjetničkog istraživanja, a njegovo sjedište izvedbeni prostor. No, mi nećemo biti publika koja će šutke samo promatrati ovaj premijerni kulturno-umjetnički spektakl ministriranja Hasanbegovića. Upravo suprotno.

Udruga Domino u okviru Queer Zagreb Sezone pokreće seriju performansa kojima ćemo kontinuirano tijekom mandata ministra Zlatka Hasanbegovića govoriti o kulturi koju on ne poznaje, o kulturi koja nije tek mono-kultura.

Prvi performans je upravo performans samog ministra. Performans započinje markiranjem zgrade Ministarstva kulture RH njegovom izjavom ‘antifašizam je floskula’ i nastavlja se njegovim dolaskom na posao u zgradu Ministarstva. Ne znamo točno koliko ce performans trajati, jer završava zadnjim ministarskim radnim danom Zlatka Hasanbegovića.

Ministre, dobrodošli u Queer Zagreb Sezonu. Barem kao još neafirmiranom performeru s umjetničkim aspiracijama queerovci ce vam uvijek čuvati leđa.

Zvonimir Dobrović

umjetnički direktor Queer Zagreb Sezone

Raimund Hoghe, Ina Sladić i Bruno Isaković – bogat program Domina u veljači

U veljači Domino zagrebačkoj publici priprema slijed izvedbenih poslastica – gostovanje Raimunda Hoghea s najnovijom predstavom, rekreacije izvedbe rada Marine Abramović, reprize produkcije koja je u solo verziji Brune Isakovića obišla čitav svijet.

Raspored izvedbi:

10.2.2016., 20h, Raimund Hoghe: Quartet, Dvorana F22, Frankopanska 22

13.2.2016., 19h, Ina Sladić: Art must be beautiful…artist must be beautiful, Muzej suvremene umjetnosti, Av.Dubrovnik 17

13.2.2016., 20h, Bruno Isaković: Nečastive, Muzej suvremene umjetnosti, Av.Dubrovnik 17

14.2.2016., 20h, Bruno Isaković: Nečastive, Muzej suvremene umjetnosti, Av.Dubrovnik 17

 

Cijenjeni njemački koreograf Raimund Hoghe u svojem najnovijem radu publiku vodi na putovanje kroz različite kulture: suradnjom s plesačima iz Japana, Francuske, Italije i Njemačke uz šarolik izbor glazbe od Schuberta do talijanskih serenada, japanskih hitova – sve do songova iz američkih mjuzikla. Predstavljajući tako kulturološke razlike, ali i sličnosti, Hogheov „Kvartet“ progovara o temama smrti i slavljenja života. Kvartet je tu u navodnicima ne samo kao naslov, budući da uz četvero njemu najdražih plesača koje će prepoznati pratitelji njegovog rada (Ornella Balestra, Marion Ballester, Emmanuel Eggermont i Takashi Ueno), i Hoghe dijeli plesni pod sa svojim najbliskijim umjetničkim suradnikom Lucom Giacomom Schulteom.

"Quartet" Konzept, Choreografie, Tanz, Ausstattung: Raimund Hoghe; Künstlerische Mitarbeit: Luca Giacomo Schulte; Tanz: Ornella Balestra, Marion Ballester, Emmanuel Eggermont, Raimund Hoghe, Yuta Ishikawa, Luca Giacomo Schulte, Takashi Ueno; Licht: Raimund Hoghe, Arno Truschinski; Ton: Pascal Gehrke; Nutzung nur mit Nennung der Urheberzeile: © Rosa-Frank.com

 

„Art must be beautiful…artist must be beautiful“  je naslov kultnog rada Marine Abramović izveden 1975. Ina Sladić je jedina koja je dobila dozvolu rekreirati taj rad. Međutim, ovo nije prvi put da je Sladić povezana sa svjetski poznatom umjetnicom, jer njihova suradnja traje već skoro pet godina, od 2012.

 

Necstive3

Plesna predstava Nečastive autora i koreografa Brune Isakovića nastala je u suradnji Studija za suvremeni ples i Domina. Nečastive se u ovom proširenom izdanju za veliki ansambl nastavljaju na metodu i principe scenskog pokreta koje je Bruno Isaković razvio tijekom produkcije istoimenog sola, a koji je od premijere u rujnu 2013. do danas izvodio tridesetak puta širom svijeta – od Europe, Azije do Sjeverne i Južne Amerike.

 

“Plavi sat” film snimljen prema istinitoj priča o kontinuiranom zlostavljanje od stane vršnjak i obitelji koje postaje okidač za zločin

Queer MoMenti u 2016. godinu ulaze tajlandski film „Plavi sat“ redateljice Anuche Boonyawatane, snimljen prema istinitom događaju. Film se prikazuje u Kinu Europa 12. (19 sati) i 13. (21 sat) siječnja.

 “Plavi sat” prati život tajlandskog gej tinejdžera Tama kojeg u školi maltretiraju vršnjaci a kod kuće fizički zlostavlja otac zaposlen u vojsci, dok majka i brat ne žele priznati postojanje problema. U pokušaju bijega od realnosti, Tam na internetu upoznaje misterioznog dječaka Phuma s kojim se susreće na napuštenom bazenu. Nakon strastvenog prvog susreta započinje odnos koji će Tama na koncu odvesti put zločina.

Naslov „Plavi sat“ višeznačan je, može se tumačiti kao vrijeme između dana i noći, carstvo između sna i jave, ili ona sitna granica između dobra i zla. Film temeljen na ljubavnom odnosu dječaka Tama i Phuma kao i na pritiscima i zlostavljanju koje Tam doživljava svakodnevno u obitelji i školi, opisuje njegovo prepuštanje negativnom i okretanju ka zločinu kao jedinom rješenju njegove tragične situacije.

Treba naglasiti da je redateljica Anucha Boonyawatana, rođena 1981. godine na Tajlandu, jedna od najznačajnijih nezavisnih filmskih redateljica na Tajlandu, te je osnivačica „G – Motiv Production“ jedne od najvećih filmskih produkcijskih kuća na Tajlandu. U svojim ranijim filmovima, kao što je “Down the River”, uzima teze budističke filozofije i tajlandske umjetnosti i ljubavnih priča istospolnih parova. Temama koje propituje kroz svoje filmove pobudila je interes TUC-a (Thailand MOPH – U.S. CDC Collaboration) i UNESCO-a, te se u suradnji s navedenim institucijama nastavlja baviti zagovaranjem za povećanje ulaganja u zdravstvenu zaštitu, ali i podizanje svijesti javnosti o životnoj realnosti tajlandskih gej tinejdžera.

Plavi sat
Thailand 2015.
Redateljica: Anucha Boonyawatana
Scenaristi/ce: Anucha Boonyawatana, Wasuthep Kempetch
Uloge: Atthaphan Poonsawas (Tam), Oabnithi Wiwattanawarang (Phum)
Direktori fotografije: Chaiyapreuk Chalermpornpanit, Kamolpan Ngiwtong
Kostimografija: Buangoen Ngamcharoenputtasri
Glazba: Chapavich Temnitikul
Producenti : Donsaron Kovitvanitcha, Vijjapat Kojiw

 

Queer MoMenti na HRFF-u s čileanski film Klub

Originalni naslov: El Club

režija: Pablo Larrain

uloge: Roberto Farías , Antonia Zegers, Alfredo Castro, Alejandro Goic, Alejandro Sieveking, Jaime Vadell, Marcelo Alonso

scenarij: Guillermo Calderón, Pablo Larraín, Daniel Villalobos

08.12. 20:00 &  13.12. 15:00 kino Europa Zagreb

 13.12. 19:00 Art-kino Croatia Rijeka

U svoja prethodna tri filma (Tony Manero, Post Mortem, No) Pablo Larrain istraživao je raspad Pinochetova režima kroz – kronološki – bizarnu, mračnu i priču o nadi. Ovaj se puta okrenuo katoličkoj Crkvi, odnosno onome što je od nje u Čileu (i ne samo Čileu) preostalo. Mrzovoljno je to humorističan i duboko svetogrdan portret četiriju sjedokosih svećenika protjeranih zbog bludnih i drugih grijeha iz aktivne službe u azil koji je bliži stvarnosti obitelji Soprano nego ičemu što bi Vatikan službeno priznao. Iznenađujuć i bez ikakve sumnje kontroverzan poduhvat nastavlja se na Larrainov izbor “puteva kojima se rjeđe ide”.

Klub je različit od svog prethodnika, celuloidnog “crowd-pleasera” Ne koji je ušao u najuži izbor za Oscara 2013-te. U sumornom primorskom gradiću u kojemu se čini kao da se Sunce pojavljuje samo povremeno, Larrain nas upoznaje s četiri muškarca čiji se život sastoji od sjedenja, jela, gledanja reality TV i treniranja hrta za lokalne utrke pasa. Potrebno je malo strpljenja da shvatimo da se radi o četiri svećenika – bez obzira što se isti nikada ne mole, ne ispovijedaju, ne idu u crkvu ili čine išta što bi ih takvima definiralo. Osim što s vremena na vrijeme piju crno vino.

Idila se nepovratno raspada kada se pojavljuju istražitelj Crkve i nekadašnja žrtva njihovih (i ne samo njihovih) pedofilskih sklonosti. Mladi i ambiciozni svećenik ne uspijeva “starce” navesti da priznaju grijehe “mladosti” (od spomenute pedofilije preko preprodaje “neželjene” djece do političke korupcije) i ispostavlja se da je njihova posvećenost Bogu sumjerljiva s onom Linde Blair u Egzorcistu. Žrtva njihovih strasti, iako polulud, zapravo je veći vjernik od svih njih zajedno.

Larrain majstorski priču vodi neočekivanom kraju istovremeno sublimno vodeći gledatelja pitanjima koja muče i Crkvu i sve druge crkve i religije: što zapravo znači vjerovati, što znači biti vjernik, što, na kraju krajeva, znači biti dobra osoba.

Svakodnevne profanosti prepletene nepriznatim smrtnim grijesima prošlosti i bezidejna bezličnost njihova postojanja dodatno su pojačani fizičkim svijetom sjena i magle – nešto poput čileanske verzije bergmanesknog “zimskog svjetla” (kamera Sergia Armstronga širokokutnih leća) kao i savršeno izabranim pratećim minimalističkim komadima Aarvo Parta, što u konačnici rezultira najzrelijim a ujedno zapanjujuće svježim Larrainovim djelom.


Queer Zagreb 2014Season

Ulaznice / Tickets


Domino
Generalni medijski pokrovitelj Queer Zagreb Sezone je:
DominoDomino je korisnik Institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge.
RSS Feed. This website is powered by Wordpress and uses Modern Clix, a theme by Rodrigo Galindez.