Zagreb kao inspiracija za stvaranje butoh plesa

Japanski izvedbeni umjetnik Takao Kawaguchi u programu Queer Zagreb Sezone 22. veljače s početkom u 16 sati u Zagrebačkom plesnom centru (Ilica 10) održat će prezentaciju rezultata istraživanja koje je za potrebe svog novog projekta u nastajanju proteklih desetak dana provodio u Zagrebu.

unnamed

Kawaguchi je zagrebačkoj publici već otprije poznati jer još od 2005. Po prvi put gostovao na Queer Zagreb festivalu, a od tada svoje radove redovito predstavlja kroz različite projekte udruge Domino.Najprepoznatljiviji je po radovima u tehnici butoh plesa u kojima referira na jednog od začetnika tog žanra, te istovremeno i njegovog osobnog učitelja, Kazua Ohna. Posljednja njegova zagrebačka izvedba bila je u rujnu 2015. gdje je upravo u projektu „About Ohno Kazuo“ analizirao svaki pokret i mimiku svog učitelja. Nakon izvedbe slijedila je radionica u Zagrebačkom plesnom centru u kojoj je sudionicima približio proces nastajanja butoh plesnih izvedbi.

Rezidencijalni program u sklopu kojega nastaje i ova prezentacija ostvaruju se kroz zakladu Saison Foundation. Saison Foundation osnovana od strane Seijia Tsutsumia još 1987. u cilju poticanja japanskih umjetnika da svoje radove prezentiraju van Japana, a isto tako potiče i umjetnike iz drugih zemalja da se predstave japanskoj publici. Udruga Domino u projektu sudjeluje već nekoliko godina i kroz kulturnu je razmjenu u Hrvatskoj predstavljeno nekoliko japanskih umjetnika, dok su naši umjetnici svoje radove predstavljali japanskoj publici. U ovogodišnjem programu kulturne razmjene hrvatskoj će se publici, osim Takaoa Kawaguchia, predstaviti i umjetnica Tomoko Momiyama tijekom jeseni. Od hrvatskih umjetnika na rezidenciji u Japanu boravit će koreograf i plesač Bruno Isaković koji je već u studenom 2015. godine započeo rad na istraživanju nove produkcije koja će biti predstavljena na nekoliko festivala u Japanu.

Takao Kawaguchi je plesač, izvođač i koreograf, koji živi i radi u Tokiju. Od 1996. godine djeluje u sklopu Type japanske multimedijalne performerskom skupine, a od 2003. i kao samostalan umjetnik. Njegov rad povezuje zvuk i likovnu umjetnost kombinirajući elemente svjetla, zvuka i videa. Neki od njegovih djela su DiQueNoVes (Say You Don’t See) (2003), D.D.D. – How Many Times Will My Heart Beat Before It Stops? (2004), Good Luck (2008) i TABLEMIND (2011). Od 2008. godine, Kawaguchi je radio na seriji site-specific solo performansa, poznat kao “savršeni život”. Kawaguchi se također bavi i butoh plesom. U sklopu svog kinematografskog djelovanja, u razdoblju od 1996. do 1998. godine bio je direktor Tokyo International Lesbian and Gay Film festivala. Osim toga bavi se i prevoditeljskim radom, a između ostalog je preveo knjigu Chroma into Japanese britanskog eksperimentalnog filmaša Dereka Jarmana. Godine 2009. glumio u kratkom filmu Edmunda Yeola Kingyo koji je bio u konkurenciji na Venecijanskom filmskom festivalu.