Transvestizam- nagon za nošenjem odjeće suprotnog spola, i travestija- književna forma koja se u pravilu postovjećuje s parodijom, potječu od istih riječi- trans vestire- preobući. Karnevaleskna ili odmjerena i promišljeno mimikrična, ambivalentna seksualna ikonografija permanentno je prisutna u kodovima umjetničkih preobrazbi tijekom stoljeća. S lakoćom je u novijoj umjetnosti pronalazimo od Marcela Duchampa i njegovog sofisticiranog ‘enskog alter ega Rose Selavy do gotovo grotesknog lika starmale djevojčice Claire- britanske zvijezde Graysona Perryja ili bradatog izdanja umjetnice Zoe Leonard.

Kako pak detektirati skrovitu tra/ns/vestiju u Hrvata? Kako se preoblači, i istovremeno, kako se umjetnički problematizira ili parodira muškost i njeni stereotipi u našoj, još uvijek patrijarhalnoj sredini?

Danski umjetnik Lasse Lau kreće od tra/ns/vestije elementarne molekule muškosti y- kromosoma preko zaigranosti muškim tijelom kao objektom estetizacije i želje, te konačno- transkripcijom riječi “boys” - aluzijom na dominantno muževnu figuru Josepha Beuysa. Naposljetku, izravnom upućenošću na lokalni kronotop, Lau interpretira snimku napada skinsa na zagrebački gay pride kao prefiguraciju penatracije ili čak sadističkog seksualnog čina.

Silvio Vujičić preoblikuje prometnu signalizaciju na Zrinjevcu, poprištu već spomenutog sukoba na prvom zagrebačkom gay prideu, interpolirajući unutar pjesačkog prijelaza zebru u duginim bojama. Radi se ujedno i o jednom od gradskih trgova koji okuplja simbole kulturne i politicke moći poput Arheoloskog muzeja, HAZU, Vrhovnog suda i Policijske uprave što dodaje gotovo politicke konotacije diskretnoj umjetnikovoj tra/ns/vestiji markacije prelaska s jedne strane na drugu. Rainbow zastava, nejednako poznata slučajnim prolaznicima, ostavlja prostor mogućih tumačenja ili kao jasne aluzije i otvorene provokacije ili pak kao puke dekoracije s namjerom izazivanja začudnosti. Upravo će ovakvo poigravanje skrivenošću značenja intervenciji autora dati univerzalni karakter u granicama veselog građanskog prkosa.

Kristian Kožul odabire komercijalni javni prostor, prostor izloga prodavaonica. Preciozni objekti, brižno podstavljeni zlatnim čavlićima i srebnkastim žiletima, izloženi su na kadifnim jastučićima. No, vizualna je atraktivnost prvog pogleda ovdje zaustavljena instiktivnom taktilnom odbojnošću. Odjevni predmeti u svojoj hiperseksualiziranosti gube «rodno» uporište – iako prvotno ženski odjevni predmeti, poput cipela s visokim potpeticama, minijaturnog donjeg rublja, bundica, i perika, namijenjeni prije svega podražavanju muške fantazije- ovi su accessoires postali subjektivirani, samodostatni, bez važnosti spola tijela koji ih nosi. Njihova fetišistička draž priziva svijet go-go plesačica ali i lepršavost transformacije drag queens. Umjetnička ih preobrazba gloficira kirurškim odsjecanjem od njihove funkcije, a sugestivnom skulpturalnošću uzdi‘e na pijedestal nedodirljivog i precjenjenog, stavljenog s one strane stakla.
Kožulovi hiperestetizirani predmeti požude, Lauov svestran ironijski pristup muževnosti, Vujičićeva infiltracija duginih boja unutar akromije zakonskih propisa šarmantnom vizualnom preobrazbom uporabnog predmeta izravno komuniciraju sa najširom publikom. Ovi su radovi nepretenciozno subverzivni, pri čemu je njihova subverzivnost nehajna, natopljena flambojantnom razma‘enošću. “Ozbiljnim temama” pridružene su vesele metode tra/ns/svestija.

Lasse Lau 
(Soenderborg, Danska, 1974.)
Živi i radi u New Yorku i Kopenhagenu
www.lasselau.dk
kontakt: info@lasselau.dk

Kristian Kožul
(Munchen, 1975.)
Živi i radi u Zagrebu
kontakt: kristiankozul@yahoo.com
 
Silvio Vujičić
(Zagreb, 1978.)
Živi i radi u Zagrebu
kontakt: silvio.vujicic1@zg.htnet.hr
 

Lauov dolazak je sponzorirala
Danish Arts Agency
(Kunststyrelsen), Kopenhagen