Lipanj je u pedersko – lezbijsko – transseksualno i na još razne načine nepoćudnom svijetu tradicionalno mjesec slavljenja različitosti i borbe za jednakost te slobodu izražavanja osobnosti. Kao takav se u posljednjih nekoliko godina krenuo prepoznavati i u Hrvatskoj zbog organizacije zagrebačke povorke, hm, ponosa kao vrlo potrebne platforme za istovremeno podsjećanje i zaspale hrvatske LGBT populacije i neometene šire javnosti na nejednakosti društvenih, kulturnih i privatnih uvjeta života.

Međutim, lipanj 2005. u Hrvatskoj, čini se, postaje mjesec u kojem se prepoznaje sudar lokalnog (ne)zainteresiranog, umornog aktivizma i komocije onih koji su aktivisti. Rano je za odustajanje i povlačenje, jer zaleđe ipak još ne postoji. Kamo se onda vraćamo? U kuće iz kojih zapravo nismo ni izašli? Ili sami sebe ispiremo s ulica i jurimo u šahtove zajedno sa otpacima? Umjesto snage i volje za daljnji iskorak, iz premorenih aktivističkih tijela izvire želja za lagodnim, reklo bi se jednom davno i salonskim, dvokorakom koji nikoga ne uznemiruje i ne zakrčuje heteroseksualne prometnice pune heteroseksualnih ljudi koji jure u svoje heteroseksualne obitelji na heteroseksualne subotnje ručkove. Netko je negdje među nama odlučio da su i ta tri sata jednog dana u godini previše za «njih» i za «nas». Netko je negdje među nama odlučio od / umjesto iskoraka napraviti korak natrag. Apsurdnost situacije upravo priječi da se Beckettom poslužimo ovdje, jer u onoj se njegovoj drami neki vrag ipak čeka, dok je ovdje od čekanja da taj netko shvati težinu svog nerada i iritirajući šum svojih opravdanja bolje odustati.

No, nije svako rađanje gay aktivizma na nespretnim babicama što će ovomjesečni program «Queer subota petkom (i subotom)» pokušati približiti kroz film o jednom od najpoznatijih svjetskih aktivista za gay prava – Peteru Tatchellu te film o mladim njujorškim queerovima redateljice Barbare Bickart. Queer Zagreb prikazuje i Laramie Project – film o ubojstvu mladog Matthew Shepharda u SAD-u, a repriziranjem španjolskog filma Bear Cub želimo najaviti festival u rujnu i programe o «heteronormativnosti djetinjstva».

Živjela revolucija. Hahahaha.


SVE PROJEKCIJE SU BESPLATNE – ako već nema pridea, nek' se barem gledaju filmovi!