Svoje četvrte godine festival nudi selekciju kojom podiže čekivanja od onih barem deset do petnaest puta financijski poželjnijih meðunaordnih manifestacija. Okupljajući umjetnike iz Japana, SAD-a, Francuske, Velike Britanije, Njemačke i Hrvatske, festival ove godine programski dotiče ples, kazalište, pornografiju i modu. Okosnica selekcije bio je odnos privatnog i javnog, odnosno tragali smo za modelima transgresije privatnosti iz privilegije u obavezu. Često ono što nas čini drukčijim nas tjera na šutnju dok umjetnici koje ove godine dovodimo, baš suprotno, glasno o tome govore. Njemački koreograf Raimund Hoghe otvara Queer Zagreb emocionalno nabijenim Labuð jezerom, kojim je gledatelje diljem Europe suočavao s njihovim vlastitim percepcijama o erosu, fizičkoj izdržljivosti i snazi. Ovaj dugogodišnji dramaturg Pine Bausch uspijeva preustrojiti mitove o ljepoti za opću upotrebu te ih zatim duboko personalizirati da ih jednostavno usvajamo kao da su naša neodvojiva iskustva.
Mark Tompkins i njegova Cie I.D.A. gostuju sa najosobnijom predstavom 'Song and Dance' ovog američkog koreografa koji u Francuskoj radi više od dvadeset godina. Radi se o predstavi koja razgolićuje umjetnika i miješa javnu i privatnu sferu, otkrivajući nam prostore slabosti i snage u koje se ponekad može zaogrnuti. Svoju, pak, nevinost mladosti, izvoðači skupine Earthfall pokušavaju očuvati zatvaranjem u meðusobnu bliskost. Predstava 'As Swim Two Boys' prema istoimenom romanu Jamiea O'Neilla, odigrava se u vodi u posebno izgraðenom bazenu i bit će jedna od najupečatljivijih gostovanja na ovogodišnjem Queer Zagrebu.
Japanski segment festivala, Tadasu Takamine i BuBu de la Madeleine, u Zagrebu će se predstaviti izvedbama koje (u)zbunjuju gledatelje. Tadasu Takamine izvedbom i video radom 'Kimura-san' pomiče granice tradicionalne percepcije aseksualnosti osoba s invaliditetom. Istovremeno, BuBu de la Madeleine u performansu 'White Flags-Made in Occupied Japan' raða nacije i pretvara gledateljice i gledatelje u babice, odnosno očeve dovoljno hrabre da prisustvuju porodu.
Za prosvjetiteljski dio programa zadužene su lezbijke. Manuela Kay, prva dama berlinske scene i dugogodišnja organizatorica nagrade Teddy, educirat će nas svojim slavnim programom 'How To Make Lesbian Porn?'. U pratnji svojih gostiju s kojima čini nezainteresiranu umjetničku skupinu 'Manuela and Her Boys' naučit ćemo što točno znači'Lesben über 40 Stammtisch', a imat ćemo priliku čuti i nastup prvog hrvatskog queer zbora - Le Zbor.
Festivalsko orgazmičko finale prepušteno je umjetničko-modnom performansu 'Exposed to Virus and Fashion' Silvija Vujičića i Cazzo glumcima.
Prije nego zapalimo jednu postkoitalnu, napomenuo bih da iz propuha gradskih i državnih institucija konstantno izviru glasi ukopanih službenika o daljnjem pothranjivanju Queer Zagreba. Dopiranje do tih grobnica tragičnih političko-birokratskih kombinatora, koji neprestano izračunavaju vlastitu poziciju na putanji unutar (heteroseksualnog) svemira, postalo je besmisleno čim se festivalu, eh, nomen est omen, nadjenulo ime queer. Gledajući s položaja geografske duljine i širine na kojoj se ovaj festival održava baveći se temama kao što su 'postsocijalistički queer identitet' ili 'heteronormativnost djetinjstva', njegovo se četvrto priviðenje tako doima poput još jednom odgoðene eutanazije. Uopće je pozicija takozvane nezavisne (ili se kaže nezavidne?) scene u domaćoj kulturi i nadležnim uredima podložna hirovima i hropcima nezainteresiranih statista čije smjene odreðuju godišnja doba.
Pusuguz,
Zvonimir Dobrović
programski voditelj
